logo
hrvatskienglish

Što je to krš?

Krš je skup reljefnih oblika koji su produkt kemijskog trošenja (korozije) stijena topivih u vodi. Uglavnom su to karbonatne stijene (vapnenci i rjeđe dolomiti), soli te gips (najmanje rastezljiv te savitljiv). Karbonatne stijene nastale su taloženjem tijekom razdoblja mezozoika koje obuhvaća podrazdoblja trijas, juru i kredu (prije 230 – 66 milijuna godina) te dijela tercijara. Zbog kalcijevog karbonata (CaCO3), koji je topiv u vodi, karbonatne stijene su topive u vodi pa je stoga propuštaju. Ta se topivost ne ostvaruje trenutno, nego kroz dugi niz godina, a propusnost je također znatna zbog toga jer kemijskim nagrizanjem nastaju pukotine zbog kojih stijena više ne može zadržavati vodu.

Krš se u Hrvatskoj prostire u njezinom dinarskom dijelu. Možemo reći da je grad Karlovac "granični kamen" koji dijeli krške prostore Hrvatske od nekrških. Već su karlovačka južna predgrađa smještena na brežuljkastom prostoru, a ti su brežuljci građeni od karbonatnih stijena i pripadaju tektonskoj jedinici Dinarida. Dakle, gotovo sav dio Hrvatske južno od Karlovca je krški, a onaj sjeverno od toga grada nije, premda izoliranoga krša ima i u Panonskoj Hrvatskoj (na slavonskim gorama, Medvednici, Žumberku).

Glavnu ulogu u oblikovanju krškoga reljefa imaju kemijski procesi. Dakako da se tu još uključuju tektonika i mehanički procesi, ali bez kemijskih procesa ne bismo govorili o krškome reljefu. Krš nastaje kao rezultat kemijskih procesa koji utječe na topljive sedimentne stijene. Dalje, pri oblikovanju krškog reljefa, utječe klima te pedološke i vegetacijske osobine. Kalcijev karbonat (CaCO3) u dodiru s vodom (H2O) i ugljik-dioksidom (CO2) raspada na ione kalcija (Ca2+) i hidrogen-karbonata (HCO32-). Snaga korozijskog procesa, otapanja čvrstog vapnenca, tj. kalcijevog karbonata (CaCO3), ovisi o količini otopljenog ugljičnog dioksida (CO2) u vodi, pri čemu nastaje kalcijev hidrogen-karbonat.

Kemijska jednadžba korozije vapnenca glasi:

CaCO3 + H2O + CO2 ↔ Ca2+ + 2HCO32-

Zbog korozije u kršu ima vrlo mnogo šupljina. Prošupljenost je jedno od glavnih obilježja stijena krških prostora. Tako nastaju brojne spilje i jame. No, reakcija krškoga procesa je reverzibilna, to jest, moguć je i obratni smjer: u određenim uvjetima ponovo će se izlučivati kalcijev karbonat.

Razlikujemo površinske i podzemne krške oblike.

Površinski krški oblici jesu:

Škrape – najmanji, ali najbrojniji krški oblici na površini. Mogu biti u obliku mreža i žljebova.

Slika 1. Kaninski podi ispod Kanina, Slovenija (2587 m)

Ponikve (vrtače, doci) - su ovalna udubljenja nastala korozijskim djelovanjem vode koja ponire. Širina i dubina mogu im biti od par do stotinu metara. Prema izgledu mogu biti tavaste, ljevkaste, bunaraste. Područje s mnogo ponikva naziva se boginjavi krš.

Slika 2. Cerkniško polje sa jezerom, Slovenija

Polja u kršu i zaravni - najveći su krški oblici. Polja u kršu nastala su spajanjem rasjeda te bočnim korozivnim djelovanjem vode koja dolazi iz nepropusnih u propusne dijelove tla te nestaje u ponorima. Takve vode nazivaju se ponornice. Krške zaravni su karakteristične za tropska područja. Količina tvari biogenog porijekla u tlu pogoduje brzom bočnom korozijskom djelovanju, a kada otporniji dijelovi zaostaju u obliku kupastih uzvišenja nastaj tzv. kupasti krš.

Slika 4. Cerkniško polje sa jezerom, Slovenija

Podzemni krški oblici:

Jame - su otvorom spojene s površinom te se pružaju okomito u podzemlje (više od 45°). U Hrvatskoj su poznate 44 jame dublje od 250m. Najveći broj ih se nalazi na Velebitu i Biokovu. Lukina jama, dubine 1392m, najdublja je jama u Hrvatskoj, nalazi se u SI dijelu Hajdučkih kukova u području NP Sjeverni Velebit.

Slika 5. Spilja Postojnska jama, Slovenija

Spilje - su također otvorom spojene s površinom, ali se pružaju vodoravno u podzemlje (do 45°). Jedne od naj-poznatijih špilja u Hrvatskoj su Cerovačke spilje, 1km južno od Gračaca. To su dvije spilje, Gornja (1295m) i Donja Cerovačka spilja (2685m), koje su spojene na više mjesta.

Slika 6. Dubrova pećina, u blizini Pazina

Kaverne - nisu spojene s površinom, a mogu također biti izuzetno velike (spilja, a nekada kaverna, Tounj dužine 8487m, treća je u Hrvatskoj, otkrivena tijekom radova u kamenolomu).

Po nastanku, podzemne krške oblike možemo podijeliti u tri skupine. U mladoj fazi su kanali ispunjeni vodom. U prelaznoj su djelomično ispunjene vodom te se počeo taložiti kalcijev karbonat (sige). U staroj fazi nema vode i nastaju sige. Sige nastaju (pod promjenom uvjeta) kod ponovnog taloženja kalcijevog karbonata. Dijele se na stalaktite (taloženjem sa svodova), stalagmite (taloženjem s podova) i stalagnate (spiljski stupovi).


Fotografije površinskih krških oblika

Bijele stijene, Mala Kapela, Hrvatska, kameni stupovi

Bijele stijene, Mala Kapela, Hrvatska, škrape

Bijele stijene, Mala Kapela, Hrvatska

Crveno jezero, Imotski, Hrvatska, ponikva nastala sa urušavanjem

Dabarski kukovi, Sjeverni Velebit, Hrvatska, ponikva 1

Dabarski kukovi, Sjeverni Velebit, Hrvatska, ponikva 2

Kamenica, Sjeverni Velebit, Hrvatska

Krški izvor Unica na Planinskom polju, Slovenija

Pakleno, iznad Klane, Slovenija, kontakt između slojeva vapnenca

Pakleno, iznad Klane, Slovenija, mikro škrape

Pakleno, iznad Klane, Slovenija, neaktivna ili otvorena kamenica

Pakleno, iznad Klane, Slovenija, škrape

Pakleno, iznad Klane, Slovenija, urušeni kameni blok izjeden korozijom nastao na području križanja

Palško jezero, Slovenija, najveće periodično plavljeno jezero na Zgornji Pivki

Podgrajsko podolje, Slovenija, bezkrovna škrapa

Rakov, Škocjan, Slovenija, mali prirodni most

Samarske stijene Mala Kapela, Slovenija, mikro škrape

Samarske stijene, Mala Kapela, Hrvatska, žljeb nastao kao posljedica biokorozije

Škrape dugačke 50 i više metara ispod Kanina, Slovenija

Zgornja Pivka, Slovenija, pod pritiskom krška voda izlazi iz istraživačke bušotine

Ždrocle Snežnik, Slovenija, bunarasta ponikva

Ždrocle Snežnik, Slovenija, mega škrapa